Perfidni pokušaji nepozvanog promišljanja____________________________________________________________________"Ne zamjeram kritici čak ni kada se zbog oštrine za neko vrijeme rastaje sa stvarnošću" (W. Churchill)_____
Narativno, a posebno emocionalno, nekoherentna, a istovremeno izrazito sirovo odglumljena anamneza porodične drame i unutar društvenih-etničkih odnosa, a koja se na posljetku čini "sociološkim hororom" ispričanim jezikom kitcha. Moglo bi se reći da je čak "andrićevska" u samouvjerenosti svoje pseudoantropologije. A, i ne mora.
'nuff said!
*
Jedan od zanimljivijih članaka na wikipediji koji analizira SVAKU teoriju ikada provaljenu o "Avataru" (imperijalizam, kolonijalizam, militarizam, terorizam, environmentalism, rasizam, panteizam, and more). "Zahvaljujući" meni sada imaju i malo Žižeka. Nisam siguran da je to povećalo kvalitet samog teksta, ali mislim da pogoduje njegovoj narativnoj haotičnosti, jer ako iko zna stvoriti konfuziju to je Žižek (to čini njegove studije o Lynchu zanimljivim - nekoherentnosti se međusobno isključuju).
http://en.wikipedia.org/wiki/Themes_in_Avatar
I generalni članak, gdje sam se ja sasvim besposleno posvetio razvoju filma i nagradama
http://en.wikipedia.org/wiki/Avatar_%282009_film%29
Enjoy
(Još da znam ovo staviti u link :P)
Film je lošiji nego što sam zapamtio. Ipak, još uvijek konceptualno najznimljiviji BH film - izrazito loše fotografije.
"“Na putu” je besprijekorno precizan film. Jasmila Žbanić veoma jasno govori filmskim jezikom o životu u Sarajevu danas. To čini na tako dubok način da se to tiče svakog čovjeka bilo gdje na planeti. Zato je to veliki film, remek-djelo filmske umjetnosti XXI stoljeća." Haris Pašović
Film je puno bolji nego što sam očekivao; što, opet, i ne govori puno budući da nisam ništa očekivao. More to come...
Na moje sveopće zaprepaštenje iščitavajući arhivu Berlinskog filmskog festivala otkrivam da je Ang Lee osvojio čak dva Zlatna medvjeda. Tome se mogu dodati i dva Zlatna lava sa Venecije. Toliko o čovjeku za kojeg sam svojevremeno kazao da je bez ikakvog stila. (To tvrdim još uvijek, ali ovaj put pod šokom).
Nekoć davno sam kazao da ću praviti listu najbolje filmske muzike desetljeća. To se nije materijalizovalo prije svega jer se nisam mogao odlučiti, te što sam bio (fizički i psihički) ometen. Ovo ispod (prvi dio) me nevjerovatno podsjeća na neku melodiju iz drugog filma, ali trenutno ne mogu da nabodem.
Moram priznati da mi je laknulo.
Scorsese looked like an artist. Now, every film he has directed since hitching himself to DiCaprio has been overweening (Gangs of New York), purposeless (The Aviator) and unoriginal (The Departed) (...) Scorsese treats the audience like rats in a CGI maze (...) Narrative illogical results from Scorsese indulging his inner movie brat; he trivializes history (...) After The Lovely Bones, here’s yet another movie full of corpses meant to be entertaining (...) Shutter Island is a perfect example of Hollywood excess: It demonstrates a once significant filmmaker decaying into a big budget, poorly-motivated hack (...) Scorsese has no reason to make movies other than relieving boredom. - Armond White (16-02-2010). "Shutter to Think". New York Press.
'nuff said!
